Gotovo trideset godina pripremala se sanacija zgrade u Lukačićevoj 6 u jugoistočnom kvadrantu Dioklecijanove palače. Sada su građevinski radovi u punom zamahu, radnici su uklonili čitav jedan kat i krovište. Odgovorni kažu da će do početka rujna sve biti na svome mjestu, te da će zgrada uglavnom izgledati kao prije.
Zgrada je podignuta na kriptoportiku Palače, njezina južna fasada s otvorima što gledaju prema moru ugrađena je u samo pročelje Palače. Na osnovi spolija koje se nalaze u njezinim zidovima struka zaključuje da se kuća nalazila na tome mjestu još u 14. stoljeću.
Zajedno sa zgradom u Lukačićevoj 5, ova zgrada je prije pola stoljeća preživjela rušenje povijesnog sklopa u tom dijelu Palače. Bio je to potez oko čijeg se značenja struka i danas ne može složiti. Jedni ga pravdaju i tvrde da su kuće i nekadašnji samostan sv. Klare bili statički nesigurni. Drugi, pak, osporavaju rušilački čin, govoreći da je on bio izraz samovolje onih koji su željeli provesti arheološka istraživanja s američkim kolegama. Zgrade su odavno srušene, ali malo je poznato da su preživjele njihove katastarske čestice. Kada na Katastar.hr pogledate ortofoto snimke Palače, vidjet ćete kako međe katastarskih čestica ocrtavaju tlocrte srušenih zgrada u jugoistočnom kvadrantu. U nekim posjedovnim listovima još uvijek pišu imena bivših vlasnika.
Prvi projekt sanacije, koji je napravio pokojni Egon Lokošek, jedan od naših najvećih stručnjaka za statiku i obnovu kulturne baštine, trebao je omogućiti sanaciju zgrade i Podruma u tom dijelu Palače te omogućiti njihovo povezivanje s jugoistočnom kulom Dioklecijanove palače.
Ministarstvo kulture je 2015. pripremilo sredstva, ali ona nisu utrošena. Na stranicama Ministarstva kulture tvrde kako za Lukačićevu 6 “postupak hitne obnove nije bilo moguće pokrenuti jer je prvo trebalo riješiti pravna pitanja vlasništva te srediti svu dokumentaciju podruma Palače”.
Na ova neriješena pravna pitanja upozoravali smo prije više godina u “Slobodnoj”, kada su nadležni u Banovini tvrdili da su Podrumi vlasništvo Grada. No, pravno gledano nije bilo tako.
Naime, po Zakonu o zemljišnim knjigama, katastarsku česticu čini ono što je ispod zemlje, na samom tlu i ono što je iznad njega. Riječ je, dakle, o nedjeljivosti čestice. Po tome, Podrumi (koji nisu imali upisanog vlasnika) bili bi imovina svih onih vlasnika koji imaju parcele iznad njih.
Da bi riješili gordijski čvor, u Ministarstvu kulture su donijeli poseban zakon (lex specialis) po kojem se u slučaju podzemnih arheoloških nalaza koji su od važnosti za državu raskida imovinskopravna povezanost onoga što je ispod tla s nekretninama koje su iznad. U slučaju Dioklecijanovih podruma formiran je poseban ZK uložak. A u vlasničkim listovima svake od pojedinih čestica stavljena je zabilježba kako je raskinuta veza između Podruma i nekretnine na čestici iznad njih.
Pokrenuta je sanacija zgrade u Lukačićevoj 6, ali Lokošekov projekt je odbačen. Arheološke sonde utvrdile su da su svodovi i gornji dio zidova Podruma devastirani toliko da predviđene potpore nisu adekvatne. Novo rješenje nosive konstrukcije projektirao je statičar Dalibor Bartulović, s iskustvom u projektiranju sanacije povijesnih konstrukcija.
No, iz Ministarstva kulture su nam potvrdili da oni nisu financirali radove na obnovi u Lukačićevoj 6.
Razlog zašto Ministarstvo ovaj put nije uključeno kao financijer možda je vezan uz skandal koji su mediji i udruge pokrenuli prije pet godina kad je trebala biti izvršena sanacija. Naime, Ministarstvo kulture tada je odobrilo sredstva za obnovu zgrade tvrtki “Eurohomes”, čiji je osnivač bila offshore kompanija. Ministarstvo se poslije trudilo dokazati kako njih zanima samo baština. Na koncu je obnova propala, offshore tvrtka se povukla i nije aktivirala sredstva koja su bila rezervirana.
Projektant konstruktivnog rješenja Dalibor Bartulović potvrdio nam je kako su svodovi Podruma urušeni na mjestu gdje je iznad njih izgrađena kuća. Stoga je proces obnove složen jer ispod zgrade nema svoda koji bi je pridržavao, a što je slučaj s nekim drugim zgradama iznad Dioklecijanovih podruma čiji temelji prate konstrukciju Podruma.
– Kako nema svodova od Podruma na tom dijelu, onda gađamo pilotima centar rimskog zida koji je, hvala bogu, debeo. Omogućit ćemo tako da se naknadno može rekonstruirati i Podrume. Što se tiče same kuće, na njoj smo sačuvali sjevernu i istočnu fasadu. Njezina južna fasada zapravo je rimski bedem Dioklecijanove palače. Zapadnu fasadu nismo mogli sačuvati jer se sva raspala. Jedino će na toj strani biti betonski zid. Iznutra je napravljena školjka da se ne prevali zid koji je ostao. Pri obnovi će se koristiti drvene konstrukcije napregnute s pet centimetara betona, radi seizmike, zvuka i statike. Nakon sanacije zgrada će izgledati kao prije i ostat će u istim gabaritima – objašnjava Bartulović.
Upitali smo ga je li se moglo prvo Podrume rekonstruirati. No, Bartulović odgovara kako to nije bilo izvedivo jer bi se u tom slučaju moralo srušiti zgradu. Umjesto toga će se raditi obnova statike zgrade pomoću pilota.
– Prvo ćemo rekonstruirati zgradu, nažalost. Bilo bi dobro jedno i drugo napraviti zajedno, odnosno simultano rješavati zgradu i podrume. Zato i dolazi betonski zid da on nadsvodi kako bi oni poslije mogli normalno raditi. Ja sam bio predvidio simultano rješenje. Ali, ovdje je privatni interes u pitanju, a oni su brži. Ipak rezultat će biti isti, oni moraju napraviti pilote o svom trošku, a onda Grad nešto i dobiva – uvjerava nas Bartulović.
Na naše pitanje hoće li zgrada biti stabilna, odgovara da će biti izvedena prema propisima jer bi on u suprotnom, s obzirom da vrši nadzor radova, završio u zatvoru.
Pitamo kad će se otkopavati Dioklecijanovi podrumi ispod kuće u Lukačićevoj 6, no dobivamo odgovor kako to još nije poznato.
– Sigurno će biti otkopavanja, ali ne znam kad, nema još projekta. Mi smo samo radili sonde da utvrdimo nepostojanje svoda, tamo dolje je gomila škovaca, možda od 12. stoljeća pa nadalje – tvrdi statičar.
Sve u svemu, čini se da se moglo i drukčije. Obnavljati simultano zgradu i Podrume. No, privatni interes bio je brži i važniji od javnoga. Nakon što su offshore tvrtke i privatnici pokupovali stanove u siromaškom Getu, zgrada će se obnoviti, dapače, radovi će se u Palači obavljati usred ljeta i turističke sezone. Zanimljivo je da u ovoj priči, koja ide naruku stranim poduzetnicima koji su većinski vlasnici, Grad sudjeluje s 1,7 milijuna kuna, što nam je potvrđeno iz Banovine.
– Grad Split ulaže 1.730.615,04 kune. Sva plaćanja prema izvođaču su iz sredstava zajedničke pričuve, a sredstva su dužni osigurati investitori (suvlasnici zgrade) koji su supotpisnici ugovora. U odnosu na ostale suinvestitore, Grad Split je vlasnik 72/390, što iznosi nešto malo manje od 19 posto, a drugi investitori su preostala tri suvlasnika na toj adresi – stoji u odgovoru gradske Službe za gospodarstvo, koji smo dobili nakon višestrukih upita.
Nismo uspjeli doznati koliki je udio Grada u ukupnom financiranju obnove zgrade. No, uzmemo li da je prije nekoliko godina u medijima objavljeno kako će radovi koštati oko tri milijuna, po tome bi ispalo da Grad koji ima manje od jedne petine udjela u zgradi plaća za njezinu obnovu više od polovice troškova.
