Čije bi parcele profitirale da se područje Kopilice u Generalnom urbanističkom planu (GUP) prenamijeni iz sadašnje poslovno-industrijske zone u stambene i turističke sadržaje? Na tom velikom prostoru koji se Masterplanom namjerava prenamijeniti i o čemu će raspravljati gradski vijećnici na svojoj današnjoj sjednici, ima puno parcela, neke su vrlo male, a neke se – ističu.
Tako zemljište “Dalmacijavina”, ukupne površine 56.199 četvornih metara, drži tvrtka “Oštrc” u vlasništvu obitelji Zadro, koji su poznati kao domaći “kraljevi šećera” i nekadašnji dioničari “Badela”, te vlasnici tvrtke “Dalmacijavino Split”, čije je sjedište u – Drnišu.
Od 2016. tvrtka je u Trgovačkom sudu u Zagrebu upisala promjenu poslovanja i dodala je biznis s nekretninama. No, poslovno ne stoje najbolje jer su u prošloj godini imali gubitak od 1,5 milijuna kuna, a godinu prije dva milijuna “minusa”.
Materijalna imovina im iznosi 45,6 milijuna kuna i odnosi se na ulaganja u nekretnine.
Prema dostupnim poslovnim podacima, ne stoje dobro ni neke druge tvrtke iz portfelja obitelji Zadro, pa bi “Oštrcu” dobro došlo povećanje vrijednosti velike nekretnine u Kopilici, na kojoj bi se, ako se prema Masterplanu izmijeni GUP-a, mogao pokrenuti biznis sa stanovima i hotelima.
Na idući veliki teren, onaj od 20.175 kvadrata, koji trenutačno predstavlja neatraktivnu površinu u zoni vrlo široke “mješovite namjene”, u katastarskim knjigama upisan je Marijan Medvidović, koji je preko “Taksi-remonta” i građevinske tvrtke “K.M.P.” povezan s Nikolom Petračem, sinom Hrvoja Petrača. Zajedno s Petrom Franjom, još jednim suvlasnikom “Taksija” i donatorom Bandićevih predizbornih kampanja, bili su umiješani u aferu sa zemljištem na zagrebačkoj Savici.
Naime, zagrebački gradonačelnik bio je sumnjičen da je pogodovao ovoj trojici, jer je Crkvi ponudio zemljište na Savici, a zauzvrat je tražio da ona odustane od potraživanja zemljišta na koje je upisana tvrtka “Taksi-remont”, a na njemu je Grad Zagreb namjeravao graditi projekte.
Slučaj je izazvao otpor stanovnika na Savici pa se na kraju odustalo od izgradnje crkve na toj lokaciji.
Odmah do ove parcele nalazi se zgrada bivše “Nove-color”, a zemljište pripada Marinu Medvidoviću, Marijanovu sinu, te poduzetniku Petru Caktašu. Potonji je već najavio da bi s partnerima gradio “Kopilica city”, koji bi vrijedio dvije milijarde dolara. Sličnih iznosa od kojih boli glava smo se naslušali, i to za nesuđene megalomanske projekte: AFCO hotele koji bi koštali oko 500 milijuna dolara, pa sve do “Hrvatskog sna” Vicenca Blagaića, koji se po uzoru na Manhattan trebao graditi na Čiovu, a vrijedio bi 1,5 milijardi eura.
No, ipak, vrijedi zabilježiti da je Caktaš prošle godine izišao u javnost s vizualizacijama za Kopilicu, uvjeren kako će se tamo podignuti hoteli s 1000 soba, kasino, restorani i barovi, vile, 1900 apartmana, poslovni objekti s 1200 ureda, marina s 300 vezova, uredila bi se plaža, parkovi i igrališta…
3000 zapuštenih kvadrata u Kopilici
Također je, možda, zanimljivo da je Caktaš plan razvoja Kopilice objavio preko tvrtke “Split marina”, koju je osnovao zajedno sa slovenskom tvrtkom “Proteus one”. No, za sada Caktaš i Marin Medvidović po Katastru imaju oko 3000 zapuštenih kvadrata u Kopilici koji predstavljaju ruglo toga dijela grada, na području koje je po Masterplanu određeno za stambenu namjenu, trgovina i dom za umirovljenike.
Ista namjena dopala bi i parcelu veću od 15 tisuća četvornih metara koju dijele građevinska tvrtka “Manas”, čiji su vlasnici poznati po ulaganju u brojne nekretnine i hotel “Cornaro” u središtu grada, ali i po aktualnom projektu šesterokatnice neposredno uz neboder na Kmanu, na “radost” susjeda koji su nam se više puta žalili zbog te preguste gradnje.
Tu je i tvrtka “Auto za treće tisućljeće”, koju vodi Tonči Prizmić, koji je prošle godine dobio nagradu za najboljeg Suzukijeva prodajnog partnera na prostoru srednje Europe.
Lista zabilježenih sporova, odbačenih prigovora i upisanih plombi
Susjedna veća parcela ima nešto više od 13 tisuća kvadrata, ali više vlasnika; dijelom se još vodi kao društveno vlasništvo, a upisane su tvrtke koje su u međuvremenu propale, kao “Sig sanacija”. Štoviše, lista zabilježenih sporova, odbačenih prigovora i upisanih plombi je, kako se kaže, debela kao ruski roman. Kako bilo, i da se ne dogodi sve što u Masterplanu piše, vjerujemo da bi vlasnici nekretnina bili zadovoljni time da se ukine obveza izrade Gradskog projekta i da se zona prenamijeni u stambeno-poslovnu i turističku.
Naime, na nekim drugim dijelovima grada, poput Spinuta, stoje “mrtvi kapitali” i nerealiziran Gradski projekt Poljud, koji se ne aktivira 15 godina.
Dapače, od 10 sličnih velikih zahvata, samo je jedan djelomično aktiviran, Zapadna obala Gradske luke, i to zbog privatnog interesa Željka Keruma, tadašnjega gradonačelnika. U slučaju Kopilice, pitanje je – treba li proizvodnju odbaciti radi stanogradnje i turizma?
