Rekordi, rekordi, rekordi. Godinama smo ih zbrajali i obarali, ali jesu li rekordni brojevi dolazaka i noćenja zaista mjerilo uspjeha u turizmu?
Već i prije pandemije koronavirusa vidjelo se da to nije put kojim Hrvatska treba ići. Dubrovnik su zagušili kruzeri, Plitvička jezera su pucala po šavovima u srcu sezone, u turističkim središtima lokalna infrastruktura sve je teže izdržavala dolazak ogromnog broja gostiju, prometni kolapsi ljeti postali su svakodnevica.
I prije koronakrize, koja je potpuno promijenila svijet putovanja, sve su češća tema bili održivost i turizam koji koegzistira sa zaštitom prirode i ima pozitivne učinke na život lokalnog stanovništva. Hrvatska nakon ovog turističkog usporavanja uzrokovanog pandemijom ima jedinstvenu priliku okrenuti se od masovnosti prema održivijem i zelenijem turizmu.
Održivi turizam znači zaštitu okoliša i resursa s ciljem da turist uživa u očuvanoj prirodi, kulturnoj baštini, lokalnim običajima, ljudima i hrani. S druge strane, turizam je održiv ako od njega cijela lokalna zajednica ima koristi.
