Prenosimo u cijelosti otvoreno pismo Predsjedniku Vlade Republike Hrvatske objavljeno na stranicama Turizmoteke.

Poštovani gospodine Plenković,

Obraćam Vam se povodom objave na Facebook-u videa s prikazom izgradnje mega hotela View u središtu Postira na otoku Braču. Ovih dana video se geometrijskom progresijom širi Hrvatskom, jer su svi društveno odgovorni građani zgroženi da se hotel za oko 500 gostiju može graditi u samom središtu ovog otočnog ribarskog malog mjesta sa svega oko 1200 stanovnika. Ovakav hotel se u „malom mistu“ doimlje kao „hotel monstrum bez duše“. Ne treba biti stručnjak za shvatiti da je ovo „autogol“ hrvatskom održivom turizmu, urbanizmu i kulturi.

Inicijativa o premještanju postojeće tvornice i na njenom mjestu izgradnje hotela je hvale vrijedna. Međutim ključno je pitanje: Kakvog hotela? Siguran sam da nitko ne bi imao ništa protiv da je riječ o hotelu osmišljenom kao suvremena interpretacija „ribarskog sela“ s otočnom dalmatinskom dušom. Umjesto toga ispred Postire je izronio hotel tipa visokog betonskog bloka dugog 150 m koji se doimlje kao kruzer koji je uplovio na stalni vez.

Ovakav hotel na ovakvom mjestu je ruganje sa svim strategijama i sloganima hrvatskog turizma. Slučaj hotela View je alarm da se probudimo i zapitamo: Kamo  ide hrvatski turizam? Ovo nije „Mediteran kakav je nekada bio“. Ovo nije „Hrvatska puna života“. Ovo nije „Zeleni i pametni turizam“. Ovo je očito „Turizam pun nekretninskog ludila“!

Zašto nam se to događa? Zato što Zakon o prostornom uređenju/planiranju nije u skladu sa Strategijom razvoja turizma! Naime, sve Strategije razvoja turizma se nisu provodile, jer je osnovni instrument za njihovu provedbu način/model prostornog planiranja (definiran ovim Zakonom) osnovna prepreka razvoju kvalitetnog turizma. To je gomila nejasnih i nedorečenih odredbi, nerijetko i apsurdnih/besmislenih, razbacanih malo amo, malo tamo, u kojima se nitko ne snalazi, pa ni samo nadležno Ministarstvo.

Sve što smo gledali do sada se ponavlja. Dok Ministarstvo nadležno za turizam priprema novu „Strategiju održivog turizma“, iz mora izranja ova „grdosija“, a Ministarstvo nadležno za prostorno planiranje kaže: Kolege, to vam je to, primjer vašeg održivog turizma!

Dakle, Zakon o prostornom uređenju treba hitno uskladiti sa Strategijom razvoja turizma, a to znači njegovu cjelovitu reformu, a ne kozmetičke promjene koje najavljuju oni koji godinama ne vide što se događa u realnom životu. Mogu li oni provesti reformu?

Poštovani predsjedniče, apeliram intervenirate i prekinete ovo ruganje sa strategijama hrvatskog turizma i pokrenite rješavanje nereda u sustavu prostornog uređenja općenito. Ovaj se sustav toliko urušio, da je pitanje što je od njega uopće ostalo.

Bez Vaše intervencije ništa se neće promijeniti i ovo stanje će se samo, iz dana u dan, pogoršavati. Važno je, stoga, da se o slučaju ovog monstruoznog hotela očituje g. Darko Horvat, ministar i njegovi suradnici koji su nadležni i odgovorni za ovaj nered, a prije svega g. Milan Rezo, ravnatelj Uprave za prostorno uređenje i dozvole od državnog značaja.

Hrvatski apsurd je da Ministarstvo nadležno za prostorno planiranje, a posebno ova Uprava i njen ravnatelj, imaju veći utjecaj, a time i odgovornost, za realizaciju Strategije turizma nego Ministarstvo nadležno za turizam. Nevjerojatno!

Naime, ova Uprava je nadležna za kreiranje politike prostornog razvoja i mjere njene provedbe, koje su definirane ovim Zakonom, a morale bi biti (a nisu) usklađene sa Strategijom razvoja turizma. Štoviše, ona je dala suglasnost na sve prostorne planove koji su omogućili izgradnju monstruoznog hotela koji nije građevina primjerena malom otočnom mjestu. Važno je napomenuti da je, u okviru Ministarstva, uloga Zavoda za prostorni razvoj, u rješavanju ovih problema, marginalizirana u odnosu na ovu Upravu. Kako je to moguće?

Koristim priliku iznijeti mišljenje o planiranju razvoja otočnog turizma. Nedvojbeno da ovakvi hoteli izgledom i veličinom nisu u skladu s tradicijom gradnje i življenja na otocima, a pogotovo u „malim mistima“, nastalim i razvijenim na tradiciji ribarskih sela. Oni potpuno devastiraju ambijent i duh života u njima. U otočnim naseljima trebaju prevladavati mali obiteljski hoteli i smještaj u domaćinstvima (samo) lokalnog stanovništva, odnosno obiteljski, a ne industrijski turizam. Štoviše, samo oni mogu opstati zbog kratke sezone. Ako se ukaže interes investitora za izgradnju smještajnih kapaciteta izvan naselja, onda nedvojbeno treba dati prednost izgradnji manjih i srednjih turističkih naselja tipa „ribarskih sela“, a ne srednjih i velikih hotela tipa dugih i visokih „betonskih blokova“, koji su „prst u oko“ .

Kada je riječ o Postiri treba uzeti u obzir činjenice: broj stanovnika je oko 1200, privatni smještaj ima oko 1600 postelja, postojeći hoteli imaju oko 300 postelja, ovaj hotel će imati oko 500 postelja. Znači ona će sa 1200 stanovnika imati ukupno 2400 postelja. Odnos stanovnika i gostiju će biti 1:2. Postira je trebala gajiti tradiciju otočnog ribarstva i obiteljskog turizma, odnosno duh i kulturu „malog mista“, a ne od toga odustati. Šteta!

Nedvojbeno je, također, da ovakav hotel na ovakvoj lokaciji ne može biti tržišno održiv, pogotovo nakon novih trendova potražnje izazvanih pandemijom kojoj se ne vidi kraj. Nažalost, investitor nema znanja i iskustva u kreiranju koncepta turističkog proizvoda i upravljanju hotelima, a ima sredstava na pretek, pa ga ne brine ako nešto od toga ode u vjetar.

Posebno je žalosno slušati nekompetentnog gradonačelnika koji na dobronamjerne kritike zbog urbanističke i kulturne devastacije Postira odgovara jalovim argumentima i naglašava da je hotel trebao imati čak sedam katova, a imati će ih „samo“ pet. Ironija je da je nazvan „Hotel View“, premda bi bio prepoznatljiviji kao „Hotel Finger in the Eye“.

Za ovakvu devastaciju prostora nije odgovoran investitor nego nekompetentni birokrati koji kreiraju propise i odobravaju ovakve planove. Već tri godine uporno i strpljivo s brojnim argumentima pokušavam dokazati Ministarstvu da je Zakon kojim je definiran način/model prostornog planiranja zastario i da je najveća prepreka razvoju objekata suvremene kvalitetne turističke ponude. Uzaludno predlažem javnu argumentiranu raspravu u kojoj bi sudjelovali stručnjaci iz područja urbanizma i turizma. Ministarstvo uporno izbjegava takav način komunikacije sa stručnom javnošću, a za temu reforme modela planiranja neće ni da čuje.

U tom smislu ću navesti samo jedan apsurdan primjer. U Zakonu (članak 49. poglavlje „Planiranje u zaštićenom obalnom pojasu“) je navedeno, u bitnome, da se hotelska naselja i hoteli u izdvojenim građevinskim područjima izvan naselja planiraju tako da: „budu … položajem, veličinom, osobito visinom u skladu s obilježjem prirodnog krajolika … i oblikovanjem sukladni izvornim urbanim i arhitektonskim obilježjima.“ Međutim, ta odredba se ne odnosi i na građevinska područja naselja, poput lokacije na kojoj se gradi ovaj hotel. Dakle, apsurd je da se mega hotel može graditi u središtu Postire, a ne može izvan nje! Nevjerojatno! Koja nekompetentnost!

Birokrati kažu: Sve je u skladu sa Zakonom! Javnost odgovara: Da, možda, ali nije u skladu sa zdravom pameti! Međutim, oni ne žele priznati da su neke odredbe Zakona apsurdne i štetne, jer su ih sami pisali. Kad ih se na takve slučajeve upozori oni samo citiraju i citiraju odredbe, a ne propituju jesu li one logične ili apsurdne, besmislene, glupe i u konačnici štetne. Nadležna Uprava se potpuno birokratizirala i pretvorila u Upravu za citiranje zakona. Ona je sama sebi dovoljna, ne zanima je Strategija turizma, ne vidi sve veći nered u realnom životu i ne uklanja prepreke razvoju kvalitetnog urbanizma i turizma.

Sve navedeno upućuje na zaključak da je potrebna hitna reforma čitavog sustava prostornog uređenja koji uopće ne funkcionira. Tome je posebno doprinijelo ukidanje Urbanističke inspekcije pred nekoliko godina. Može li ijedan sustav funkcionirati, ako nema funkciju nadzora/inspekcije i sankcije za pravljenje nereda.

Bilo bi korisno ćuti što o slučaju ovog „monstruma hotela bez duše“ misle Ministarstva nadležna za turizam, kulturu i održivi razvoj otoka, a posebno članovi Savjeta za prostorni razvoj pri nadležnom Ministarstvu: prof. sc. Hildegard Auf Franić, predsjednica, prof. dr. sc. Tihomir Jukić, zamjenik predsjednice, te članovi: prof. Goran Rako, g. Gojko Brlengi, dr.sc. Maruška Vizek, dr.sc. Josip Belamarić, g. Borislav Doklestić, gđa. Nives Kozulić, dr.sc. Eduard Kušen, prof.dr.sc. Ognjen Čaldarović i g. Bojan Linardić, ravnatelj Zavoda za prostorni razvoj.

Poštovani predsjedniče, nadam se Vašoj intervenciji, povratku urbanističke inspekcije i konačnoj reformi sustava prostornog uređenja, koji se potpuno urušio. Shvatite ovo kao SOS za hrvatski turizam!

S poštovanjem,

Mr. sc. Davor Njirić