Donosimo vam reportažu s Brača gdje smo posjetili skromnog dolskog maslinara i najcjenjeniju bračku uljaru smještenu u Postirama. Tonči Peruzović iz Dola, nas je tako ugostio u svom masliniku, dok nas je Milan Jelinčić proveo kroz postirsku uljaru.
Branje u “saketiće”
Tonča Peruzovića smo našli u masliniku u Zahumu gdje je s kćerkom Antonijom i zetom Antom (šapće nam sav ponosan Tonči kako smo o njima pisali jer su prvi skupili Hajdukove sličice) i još nekoliko prijatelja brao posljednje masline. Tonču masline nisu primarni posao, u Splitu se bavi turizmom i prodajom kokica i makar dobro zarađuje od primarnih poslova, ne želi odustati od obiteljske tradicije maslinarstva.
Maslinici u Narovanju, tik kraj nove tvornice sardina i u Prvidolu su obrani, dok je najstrmiji u Zahumu ostavljen zadnji.
– Prva dva maslinika su laka za branje, prospe se folija ispod masline i onda to ide brzo. Ovaj u Zahumu beremo maslinu po maslinu u “saketiće”. Ove godine na 300 stabala ću imati skoro tri tone maslina. Moja familija potroši dosta ulja, a višak lako prodamo s kućnog praga. Cijena vam je već deset godina ista. 70 kuna vam je litra. Vjerujte mi da moji Doljani svake godine prodaju do zadnje kaplje ulja koju naprave.
Istarsko, a bračko
Pokušavamo prekinuti Tonča neslanom šalom kako je opće poznato da Bračani miješaju ulje kako bi više zaradili…
– To su vam priče za malu djecu. Ja konkretno ne bih imao stalne kupce već godinama da varam. Ni moji susjedi se ne bave tim glupostima. Ali ima jedna stvar koja nas sviju smeta. Nismo dobro izbrendirani. Istrani vam kupe bračko ulje za 10 eura pa ga prodaju duplo. Samo zato što imaju bolji marketing.
Ostavljamo Tonča u nadi kako će se Bračani uhvatiti za isti štap i brendirati svoje ulje kako bi postigli istarske cijene i krećemo prema uljari u Postirama.
Primjer čestitog poslovanja
Uljara u Postirama je zapravo poljoprivredna zadruga koja je do dolaska mlade lavice Ljerke Vlahović gucala u dugovima i čekala agoniju koju danas proživljava, primjerice, nekad snažni Jadrankamen. Naš je domaćin i to u noćnoj smjeni bio Milan Jelinčić. Njegov brat Joško Jelinčić, Jurica Matulić, Mario Bižaca i voditelj smjene Miljenko Cvitan uigrano odrađuju noćnu smjenu.
Devedeset godina uljare i deset sezona Milanova rada…
– Dobrodošli u našu uljaru koja ima kontinuitet od 1930. Uljara slavi devedeset godina postojanja a ja se moram pohvaliti da mi je ovo deseta sezona u uljari. Došao sam 2010. i ja se nadam ostati do mirovine. Radim sezonski dva i pol do 3 mjeseca, jako sam zadovoljan. Ovo mi obavezno spomenite, današnja šefica nas je izbavila iz gubitaka. Zbog njenog znanja i zalaganja poslujemo profitabilno. Bili smo kao Jadrankamen, koji su lopovi na odgovornim mjestima opustošili i uništili, ali njenim dolaskom sve se promijenilo.
Povjerenje maslinara…
Pitamo ga je li naporno raditi noćnu smjenu… – Na sve se čovjek navikne, nama nema razlike koja je smjena. Radimo stalno i ljudi nam donose masline na obradu. Pogledajte ispred uljare reda za obradu. Nama je na ponos što ljudi dođu i ostave masline, imaju povjerenja u nas. Mi što preradimo damo maslinarima i svi smo zadovoljni.
Proveo nas je Milan po uljari i ponosno pokazao fotografije kako je uljara izgledala nekada. Otkrio nam je i proces obrade – mi smo vam najjača uljara na Braču što se količine tiče. Prošle godine smo imali milijun i tristo tisuća kila maslina obrađenih. Sam postupak ide tako da se masline obrađuju na centrifugu ili na hladnu prešu. Cijena je kunu i 10 lipa po kilogramu. Za obraditi jednog maslinara nam treba skoro dva sata.
Obereš, ostaviš i pokupiš…
Ostavljamo Milana, koji je tek započeo svoju noćnu smjenu, da se uhvati u koštac s maslinama i za kraj pitamo Lorija Šantića, maslinara iz Postira koji se u uljari zatekao, kako je zadovoljan radom uljare…
– Prezadovoljan sam ekipom iz uljare. Najvažnije od svega je to povjerenje da ostaviš svoje masline i da te dočeka tvoje ulje i količina ulja koju si dobio. Ja sam vam mali maslinar s tek 250 stabala i nekih 400 litara. Nama Postiranima je spas što imamo ovakvu uljaru u mjestu. Obereš, dadeš njima i ne brineš se puno – govori nam Šantić.
Pozdravljamo se s Lorijem i djelatnicima uljare s mišlju kako se, uz čestitost i okretnost u poslovanju, marljivošću i povjerenjem i u malim mjestima kao što su Postira, može od gubitaša i potencijalnog društvenog problema, napraviti uzorna poljoprivredna zadruga.
