Unatoč vrhunskoj kvaliteti, nedostaje vrhunski marketing. Hrvatska vina nisu prepoznata kao brand koji bi u svijetu mogao biti prepoznat kao rastući. Hrvatska vina u kvaliteti napreduju iz dana u dan, no male količine, koje su nedovoljne da bi postale vidljive u retailu , restoranima i hotelima jedan su od razloga zašto naših vina nema na velikim tržištima.
Identitet proizvoda mora biti rezultat prepoznatljivosti, što nama, bez potpore države, nedostaje. Sistemsko i organizirano promoviranje i nastupanje hrvatskih vina na svjetskim tržištima nije moguće, jer nam nedostaje upravo spomenuto – podrška sustava.
Identitet se mora graditi, naravno, no uz pomoć turizma, branše koja je vodeća u hrvatskom gospodarstvu trebalo bi biti načina da se naša vina probiju na neke nove razine. Naša vina bi, s obzirom na manje količine i nerealizirani identite, morala nastupati na svjetskom tržištu pod zajedničkim nazivnikom. Možda da učimo na pimjeru Chateau d’Yquem i Cristal koji su nedavno prešli na organski uzgoj i načli svoju nišu u prirodnim vinima, čiju budućnost garantiraju najveći vinski znalci.
Ništa za Hrvatsku nie bi bilo logičnije već da iskoristi svoje prirodne predispozicije i netaknutu prirodu, i krene s brendiranjem naših vina kao prirodnih. Problem je, između ostalog novac – kao i uvijek, no svakako nam nedostaje vizija i ambicija da stvorimo preduvjete za promicanje Hrvatske kao zemlje vrhunskih i prirodnih vina.
