Na kaštelanskom tržištu nekretnina ovoga su trenutka, među ostalima, zapažene luksuzne vile u Kaštel Gomilici, ponuđene na prodaju i najam.
U javnost su plasirane kao projekt “Sedam sestrica” jer njih sedam čine kompleks, no prodaju se i iznajmljuju, po želji klijenata, odvojeno. Investitor ovog projekta, u koji je uloženo 2,7 milijuna eura, je tvrtka ADDL Kaštela u vlasništvu obitelji Josepha Isaaca Sternlighta iz Londona.
Pokazalo se, međutim, da to nije ni prvi, a ni jedini projekt ovog investitora na širem splitskom području. Realizirani i najavljeni projekti, pokazuju, naime, da je prisutan više godina te da ima dugoročne planove, makar ih je bilo teško i naslutiti, imajući u vidu investitorovo iskustvo u dolasku.
– U Hrvatsku sam došao 2008. godine kad su cijene nekretnina u Engleskoj počele padati i kad sam prestao realizirati projekte – kazao nam je Joseph Isaac Sternlight u razgovoru vođenom u njegovu ovdašnjem uredu te nastavio:
– Došao sam, otkupio zemljište u Solinu, sagradio zgradu s devet stanova, kupio još zemljišta, isto u Solinu, Mimicama… Ekonomska kriza je, međutim, bila sve jača. Imao sam dva izbora, prihvatiti gubitak, rasprodati imovinu i otići iz Hrvatske ili ostati, okupiti tim i nastaviti. Angažirao sam kvalitetne ljude koji su mi dosta pomogli, odvjetnike, računovođe, arhitekte i, pokazalo se, najvažnijeg suradnika Marka Jurića, koji je na čelu menadžmenta tvrtke u Hrvatskoj, te odlučio ostati – prisjetio se svojih početaka u Lijepoj našoj.
Ostanak je, doznajemo kroz razgovor, značio još ulaganja za razvijanje različitih projekata, počevši od manjih. Prvo, da bi mogao plaćati tekuće račune, a onda razvijati nove projekte i nekretnine polako privoditi namijenjenoj svrsi – prodaji.
Ulaganja nisu bila jednostavna jer prije nekoliko godina banke nisu htjele ni razgovarati o eventualnom kreditiranju. S vremenom se to promijenilo i tvrtka je danas bankama poželjan partner za financijsko praćenje.
Uglavnom, do sada je izgrađen stambeni objekt na Visokoj u Splitu s 22 stana, također stambena zgrada na Glavičini u Solinu s 32 stana, aparthotel u Mimicama s 19 luksuznih apartmana. Potom spomenute vile u Kaštelima, a u planu su, u različitim fazama pripreme, još dva stambena objekta, u Splitu s deset i Solinu s 50 stanova.
Nije hrvatska birokracija jedina ‘bremenita’
Premda u Hrvatskoj često ističemo da su uvjeti poslovanja takvi da strane investitore više odbijaju nego privlače, naišli smo, eto, na poduzetnika koji se nije dao “utopiti” u opću praksu.
Uostalom, pokazalo se, nije samo Hrvatska bremenita problemima.
– U Ujedinjenom Kraljevstvu sustav je puno razvijeniji, a zemljišnik jednostavniji, ali su urbanistički planovi katastrofalni. Imam nekoliko zemljišta u Engleskoj već više godina i još se borim za građevinsku dozvolu. U isto vrijeme mogu, i kupio sam zemljište u Hrvatskoj i građevinsku dozvolu riješio u roku od dvije godine. Još sam i izgradio stanove i kuće za odmor i prodao ih – usporedio je Isaac Sternlight mogućnosti investiranja, dodajući da su to i jedine dvije zemlje u kojima posluje, i da mu je to dovoljno.
Jasno je da dobra volja i želja za investiranjem nisu jedini kriteriji za odabir destinacije, a pogotovo ne za dugoročni ostanak, što je potvrdio i naš sugovornik, naglasivši da je u Hrvatskoj upoznao dobre, ozbiljne ljude te da je kao poslovan čovjek osjetio i u konačnici dokazao da je bio u pravu u pretpostavci da od gradnje kuća za odmor, za turizam, može dovoljno zaraditi za život. Pa čak i u ovoj godini korone, dovoljno barem za pokrivanje troškova.
– Moja poslovna filozofija je da svoje investicije raspoređujem na način da dio ide u gradnju i prodaju, a dio u dugoročne investicije bavljenja turizmom. Na isti način radim u Hrvatskoj i Engleskoj – obrazložio je.
Osim toga, navodi, za uspješan rad treba za suradnike imati dobre poznavatelje lokalnih prilika, društvenih običaja, tim više ako ne znaš jezik. Kad nađeš takve suradnike, onda ih držiš na okupu, jednako u Engleskoj i u Hrvatskoj. U tom slučaju jezična barijera nije važna, jer osobno sagledava kompletnu sliku, a članovi tima odrađuju detalje.
Određene barijere mogle bi se, međutim, pojaviti kao posljedica izlaska Britanije iz Europske unije. Problem bi mogle bit carine, ali to će se rješavati u vrijeme kad se eventualno i dogodi.
A kad je već o jeziku riječ, naš će sugovornik reći da je hrvatski težak i makar dolazi redovito 12 godina, njegova ga djeca s manje hrvatskog “staža” bolje razumiju nego on sam.
U svakom slučaju, na neki se način “udomaćio”.
– Moja supruga, djeca i ja dolazimo ovdje svako ljeto na odmor jer je Hrvatska prelijepa. Što sam stariji, dolazim sve češće i ostajem sve duže – reći će s osmijehom.