Izvor/Preuzeto: Vecernji.hr
Plaća dolazi iz Švedske, a troškovi života su hrvatski. To otprilike znači biti digitalni nomad.
Digitalni nomad su ljudi koji svoj posao obavljaju online i sve što im je potrebno jest internetska veza. Zato vole mijenjati mjesta i države iz kojih rade jer poslodavac su najčešće oni sami ili s njim komuniciraju online. Mahom se radi o IT stručnjacima, piscima, novinarima, dizajnerima, raznim kreativcima. Tih poslova je u današnjem svijetu sve više. Uskoro bi upravo digitalni nomadi mogli postati česti hrvatski gosti. Hrvatska bi time mogla postati jedna od rijetkih svjetskih zemalja koja regulira status digitalnih nomada i izdaje im digitalnu nomadsku vizu.
Prvi korak je učinjen, institut digitalnih nomada uvršten je u prijedlog Zakona o strancima koji je u petak dospio u prvo čitanje u Saboru. Do kraja godine trebao bi biti raspravljen i usvojen te bi prema planu na snagu trebao stupiti s početkom 2021. Dio zasluga za ubacivanje digitalnih nomada u hrvatsko zakonodavstvo pripada poduzetniku Janu De Jongu.
“Nažalost, vidjeli smo da mnogi Hrvati odlaze iz Hrvatske isključivo iz ekonomskih razloga. Nikad nisu otišli jer im se nije svidio životni stil u Hrvatskoj. Tko ne bi želio živjeti u Hrvatskoj da ovdje možete živjeti od njemačke, austrijske, švicarske ili nizozemske plaće? I upravo tamo vidim kako se u Hrvatskoj pojavljuje velika nova industrija – digitalni nomadski turizam”, napisao je Jan De Jong i nabrojio prednosti Hrvatske, poput članstva u EU, odličnog načina života, dobrog interneta, nevjerojatne klime, sigurnosti i povoljne privatne zdravstvene zaštite.
Izvan sezone puni apartman
Jan De Jong nije izmislio digitalne nomade, trend je nomadstva jačao i prije krize. Ono što jest napravio je da je bez krzmanja na svom Linkedin profilu uputio otvoreno pismu hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću pozivajući ga da se pozabavi pitanjem digitalnih nomada i pozicijom Hrvatske na toj mapi. I, premijer je reagirao, pozvao ga je na razgovor, saslušao i uvažio te mu omogućio da svoju inicijativu obrazloži i nadležnima u Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu turizma, Ministarstvu rada i Ministarstvu financija.
U svom otvorenom pismu Jan De Jong vrlo jednostavno objasnio je logiku potrebe digitalne nomadske vize.
“Zamislite, dajte tim digitalnim nomadima pravo da dolaze i rade iz Hrvatske do maksimuma. 12 mjeseci – bez obzira na državljanstvo prema digitalnoj nomadskoj vizi. Mnogi stanovi koji su prazni izvan sezone mogli bi naći nove stanare. Plaće koje zarade digitalni nomadi trošit će u Hrvatskoj – što će rezultirati golemim poticajem našeg gospodarstva kroz potrošnju. Ako Hrvatsku otvorimo za turiste, zašto ne bismo otvorili ovu zemlju za visoko plaćene digitalne nomade?”, napisao je u otvorenom pismu premijeru.
Prema njegovoj procjeni, do kraja godine mogli bismo imati kompletan model na stolu. A valja riješiti pitanje imovinskog cenzusa, poreza, zdravstvene zaštite, osiguranja, smještaja, boravka. Kada govorimo o digitalnim nomadima, tako možemo zvati sve one kojima je za rad potreban tek ured i internet. U koronakrizi digitalni nomadi postali su i svi oni koji su rad od kuće premjestili iz svog stalnog mjesta boravka, u neko novo, udaljenije mjesto. I priča je jednostavna kada se radi o migracijama ljudi unutar vlastite države.
Nešto se više komplicira ako govorimo o stanovnicima zemalja Europske unije i šireg gospodarskog europskog područja koji su za rad na daljinu zamislili tako da promijene državu te su na duže vrijeme unajmili kuću ili stan u Hrvatskoj i uz plaćanje boravišne pristojbe osigurali si legalan nomadski život.
No cijela situacija oko digitalnog nomadstva uvelike se komplicira kada govorimo o državljanima trećih zemalja koji bi vrlo rado neko duže vrijeme, primjerice godinu dana, željeli provesti u Hrvatskoj i pri tom iz Hrvatske raditi za Google, Facebook ili neku drugu stranu kompaniju ili su pak freelanceri, odnosno rade sami za sebe. A upravo o toj kategoriji se radi kada se priča o digitalnim nomadima.
Koronakriza ukazala na priliku
Digitalni nomadi mogli bi postati novi prihodovno bitan trend, posebice kada se radi o mlađim dobnim skupinama. Možda čak i obiteljima koje su sklone ‘cijeli život’ prenositi na godišnjoj razini s destinacije na destinaciju. Upravo je koronakriza ukazala na te prilike. Čini se da je hrvatski premijer, barem sudeći prema reakciji na društvenim mrežama nakon sastanka s Janom De Jongom, promotorom digitalne nomadske vize, uvidio i priliku za Hrvatsku, rekavši da će Hrvatska biti među prvima u svijetu koja će uvesti digitalnu nomadsku vizu.
Ideju o digitalnom nomadstvu, kao i o radu na daljinu, koji bi turistima bio dodatni mamac za dolazak i potrošnju u Hrvatsku, neki gradovi već su prigrlili i aktivno promišljaju, primjerice Dubrovnik.
Gradonačelnik Mate Franković kazao nam je da se naveliko pripremaju upravo za taj dio turizma. Održat će uskoro i konferenciju na temu digitalnih nomada, a kako nam kaže, imaju već spremne i projekte i prostore koji bi bili pogodni za nomade, od onih smještajnih do coworking prostora. Posebno se pohvalio suradnjom s jednim telekomom oko brzog interneta jer brzi internet, smatra Franković, vrlo je bitan preduvjet za privlačenje tih hibridnih gostiju radnika.
