Ponedjeljak, 8 kolovoza, 2022

Dugogodišnja posvećenost razvoju Iliriju je učinila jednom od vodećih hrvatskih turističkih kompanija

Goran Ražnjević od 2000. g. do danas obavlja dužnost predsjednika i jedinog člana Uprave tvrtke Ilirija d.d., a prethodno je obavljao funkciju financijskog direktora Ilirije. Za vrijeme svoga rada višestruko je nagrađivan za doprinose turističkom razvoju na području Biograda te Zlatnom medaljom za poslovne rezultate u Iliriji d.d.

O sebi kaže: “Rođen sam 1957. u Polači, mjestu udaljenom nekih 10 km sjeverno od Biograda na Moru. U Polači sam završio osnovnu školu, a tu sam i odrastao do punoljetnosti. Gimnaziju sam završio u Benkovcu, a diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Od 1979. pa do danas radim u Biogradu na Moru u kojem sa svojom obitelji neprestano i živim. 

U mladosti, bolje reći do završetka gimnazije, odnosno studija, živio sam izuzetno aktivan, pa i uzbudljiv, neponovljiv, ponekad i avanturistički život na selu, prepun izazova svih oblika. Vrlo rano, već s osam godina, postao sam bitan kotačić svoje sedmeročlane obitelji, bolje reći ekonomske zajednice. Jer živjeti bez rada i obveza na selu nije bilo moguće, a tu je presudan rad upravo cijele obitelji. Ako to ne bi bilo tako, vrlo brzo te bi obitelji postale siromašne. Počeo sam doprinositi svakodnevno u obradi polja koje smo imali preko deset hektara i čuvanju „blaga“, odnosno domaćih životinja. Naša dva konja, Cvetko i Riđan, dvije krave i po dvoje-troje teladi godišnje, nikad nismo zvali domaćim životinjama nego svojim “blagom”. Bez njih na selu život nam ne bi bio održiv. O stadu s više od 50 ovaca i isto toliko janjadi, četiri-pet svinja i njihovim godišnjim okotom do dvadesetak mladih također smo se brinuli, i to uglavnom mi djeca. Kako smo kao djeca odrastali, tako smo preuzimali brigu o konjima i kravama, a naročito njihovoj ispaši. 

Prvi moj poduzetnički pothvat bio je sa 12 godina. Otac me zajedno s našim konjem, plugom i ralicom “posudio” susjedu za izorati njegov ne baš mali vinograd. Odmah na startu vidio sam da moj susjed nije vičan plugu te sam njemu prepustio uzde svoga konja, a ja sam preuzeo komandu za plugom. Rezultat je bio da me susjed nagradio, bolje reći darivao ili platio sa dva velika domaća pivca, svaki težine preko 4 kg. Od tog dana počinju moji poduzetnički pothvati i traju sve do danas, prilagođeni vremenu i okolnostima u kojima živim i radim.

Cijelo vrijeme u mladosti aktivno sam se bavio i sportom. Bio sam nogometaš. Već s 18 godina bio sam kapetan NK Polača, koji se natjecao na području Sjeverne Dalmacije. Kad sam se zaposlio u Biogradu na Moru, koncem 1979. godine, kao nogometaš igrao sam u NK Primorac iz Biograda na Moru.

Oženjen sam, supruga i ja imamo dvoje djece, kćer i sina, danas su oni odrasli obiteljski ljudi sa svojim zvanjima. Sin je odvjetnik, dok je kći direktorica marketinga. Supruga i ja smo ponosni baka i dida naših osmero unučadi od dvije do četrnaest godina.”

Dugogodišnji ste predsjednik Uprave Ilirije d.d., koja je osnovana 1957. g. Gotovo 64 godine Ilirija je nositeljica hrvatskog turizma. Objedinili ste sve ključne segmente mediteranske turističke ponude. Kako vi vidite turizam u Hrvatskoj?

Turizam je kao moda. Podložan je permanentnim promjenama i prilagodbama na promjene koje se događaju u suvremenom svijetu. Bolje reći, turizam je posljedica načina života današnjeg svijeta. Dakle, danas se na turističkom tržištu suvremenim gostima može ponuditi samo ono što oni žele i traže. A iz dana u dan traže sve više, sve bolje i zahtjevnije. Fizički odmor i fizička relaksacija ustupili su mjesto nečem drukčijem, nečem što uključuje želju za novim iskustvima i potpunim doživljajem destinacija u koje putujemo.

Spoznaja novih krajeva, novih sredina, novih klimatskih okolnosti, novih gastronomskih iskustava, spoznaja prošlosti, kulturnog, arhitektonskog i povijesno -etničkog nasljeđa postaju dominantne teme i zanimanje današnjih gostiju ili turista. Odmorišni turizam, kakav je uglavnom na hrvatskom Jadranu, gdje dominiraju klimatske i geografske posebnosti u odnosu na zemlje emitive, i dalje su osnovni motivi dolaska gostiju. Cjelovita usluga ili cjelovit sadržaj postaju jedinstven proizvod koji se prodaje. To je bitno za razumijevanje.

Trudimo se prilagođavati tržištu i njegovim konstantnim promjenama te uz to biti kreatori novih proizvoda i usluga koji doprinose razvoju kompanije i cjelokupne destinacije u kojoj djelujemo. Ilirija je preko šest desetljeća prisutna na hrvatskom turističkom tržištu i u pojedinim segmentima, posebice nautičkom turizmu, perjanica je njezina razvoja. Ilirija je pionir, osnivač nautičkog turizma, a Biogradu na Moru učinila je kolijevkom nautičkog turizma u Hrvatskoj. Dugogodišnja posvećenost razvoju i unaprjeđenju turističke ponude uz istovremeno jasnu viziju, misiju i strategiju poslovanja, praćenu podrškom dioničara i aktivnim doprinosom zaposlenika, Iliriju je učinila jednom od vodećih hrvatskih turističkih kompanija.

Ilirija je već dugo jedna od najuspješnijih turističkih kompanija u HrvatskojKako vam to polazi za rukom?

Nas drugi doživljavaju kao uspješnu turističku kompaniju. Tu misao ili konstataciju ja osobno nikad nisam niti ću bilo kad izreći. Moja osnovna misao jest da iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu nastojimo biti gospodarski i obvezno pravno, vlasnički i statusno, održivi i u svakom trenutku ispuniti svoje obveze. Bilo da su to obveze održavanja konkurentnosti u djelatnosti u kojoj radimo, bilo preuzimanja obveza prema trećima, tj. našim klijentima, kupcima, vjerovnicima, banci, dobavljačima ili konačno dioničarima.

Jesmo li u tome uspješni ili nismo, pokazuje samo vrijeme. Ako ste dugo godina prisutni na gospodarskoj sceni, ako se kao tvrtka razvijate i rastete, ako iz dana u dan izgrađujete na tržišnim principima nove proizvode i prodajete ih ili realizirate, znači da ste uspješan poslovni subjekt. Ali ako kao tvrtka istovremeno ne ispunjavate svoje preuzete i zakonske obveze, obveze prema drugima i ako ih na vrijeme kvalitetno i sadržajno ne ispunjavate, vi niste uspješni. Vi ste uzeli tuđe. Mi kao tvrtka nastojimo sve međusobno harmonizirati i uravnotežiti. Stalo nam je da nas poštuju i cijene svi sudionici poslovnog procesa. Ako to nije tako, onda to nije uspješna tvrtka. Razumljivo je da su jako bitne makro okolnosti koje se u konačnici kao ekvivalent iskazuju, što je to maksimalno moguće u okviru gospodarske aktivnosti i same realizacije na tržištu kroz novčani ekvivalent, odnosno ostvarene prihode i profitabilnost, tj. rentabilnost uloženog kapitala.

Što sve podrazumijeva neki kompleksan i komplementaran turistički proizvod?

Ilirija je turistička kompanija koja već 64 godine razvija kompleksan i komplementaran turistički proizvod u Hrvatskoj. Naši sektori, nautika, hotelijerstvo, kamping i DMC destinacijska menadžment kompanija, osiguravaju nam tu kompleksnost. Prema financijskim i fizičkim rezultatima poslovanja nalazi se među 15 vodećih turističkih kompanija na Jadranu, koje predstavljaju okosnicu razvoja hrvatskog turizma, dok je u Dalmaciji jedna od 7 najvećih turističkih tvrtki. Svoje poslovanje temelji na pet segmenata ponude: hotelijerstvo, nautika, kamping, destinacijska menadžment kompanija/DMK Ilirija Travel te real-estate segment. Vodeći je poslodavac koji u srcu sezone u svojim objektima zapošljava i više od 1000 zaposlenika, a ujedno je i prva turistička kompanija u HR koja je dobitnica priznanja za društvenu odgovornost, odnosno društveno odgovorno poslovanje. Razvojem cjelogodišnjeg poslovanja kroz ponudu komplementarnih i selektivnih oblika turističke ponude, kompanija je postala nositeljica turističkog i gospodarskog razvoja regije i destinacije u kojoj posluje. 

Turizam je u vrijeme pandemije prvi stradao i vjerojatno će se posljednji oporaviti. Kakve su Vaše prognoze za turistički sektor ove godine? Koliko je dobro da turizam ima udio 20% BDP-a, neki kažu prevelika je ovisnost države o turizmu…

Prije svega, ja uopće ne smatram da je hrvatski turizam kao gospodarska grana posebno jak. Ovo ponajviše iz razloga njegovih objektivnih mogućnosti posebno uzduž jadranske Hrvatske, recimo to tako. Snagu turizma ne mjerim po broju noćenja. Snagu hrvatskog turizma treba mjeriti prema apsolutnom novčanom ekvivalentu, tj. vrijednosti. Financijska ostvarenja hrvatskog turizma su tek jedna trećina turizma u Austriji, koja, eto, nema Jadransko more, već Alpe, koji mahom realizira kroz dva-tri tjedna skijanja. U odnosu na ostale mediteranske zemlje, da i ne govorim. To što je hrvatski turizam kao gospodarska grana u relativnom iznosu jak u cjelokupnom hrvatskom gospodarstvu govori samo o izuzetnoj slabosti ostalih sektora, a ne o snazi hrvatskog turizma. Dakle, nema mjesta govoru o bilo kakvoj snazi ni jednog ni drugog, već samo o slabim i izuzetno slabim sektorima ipak izuzev turizma. Uostalom, i naš bruto društveni proizvod je po jedinici mjere slabiji i do deset puta u odnosu na zemlje s kojima bi se jednog dana htjeli uspoređivati. To je ponekad i poražavajuća istina. Teško je to priznati!

Naša ogromna prednost u odnosu na druge je jedinstven i neponovljiv jadranski dio Mediterana, odnosno Hrvatske, koji mi sami nismo dovoljno valorizirali pa i u ekonomskom smislu u odnosu na potencijale. Velik dio turizma odvija se sam po sebi, da ne kažem stihijski i špekulativno, u korist velikog broja pojedinaca koji vješto koriste svoje prilike a da ne razvijaju turizam kao gospodarsku granu, pridonose novom zapošljavanju i slično. Od 1,2 milijuna smještajnih kapaciteta, 80% se odnosi na tzv. privatni smještaj. Što je u gospodarskom smislu ili razvoju gospodarstva pojedine zemlje nepoznat pojam. Nažalost, to je okosnica našeg turizma.

Ugostiteljstvo i turizam, kao i cijela industrija putovanja, na globalnoj i nacionalnoj razini, među prvima su osjetili posljedice pandemije, a njihov oporavak, posebno ako je riječ o destinacijama ili zemljama koje ovise o zračnom prijevozu, bit će sporiji. Hrvatski turizam u glavnoj sezoni ove godine, srpnju i kolovozu, pokazao je izrazitu fleksibilnost, odnosno od početka mjeseca srpnja, kad se ozbiljnija poslovna aktivnost tek počela nazirati, pa zaključno do kraja kolovoza, odnosno u svega cca 45 dana, realizirao izniman turistički promet praćen naglim rastom, koji je na početku sezone malo tko mogao očekivati, i to na razini svih ključnih destinacija hrvatskog turizma. Ovim su u osam mjeseci 2021. godine ostvarene tri četvrtine noćenja iz istog razdoblja 2019. godine, kao daleko najbolje godine hrvatskog turizma, dok je u samom mjesecu kolovozu ostvareno čak 93% noćenja u odnosu na kolovoz 2021. godine. Najveću zaslugu ovakvom uspjehu dugujemo želji i volji stanovnika iz naših emitivnih tržišta za putovanjima, i to na Mediteran. Ljepše, bolje i bliže prilike nisu imali od hrvatskog Jadrana za ovu sezonu. Vjerujem da će tako biti i iduće godine kada će zasigurno pandemija jenjavati zahvaljujući cijepljenju većine stanovnika Europe i svijeta.

Vrlo često se ističe visok udjel turizma u BDP-u, ali se i zaboravlja da turizam indirektno potiče razvoj ostalih gospodarskih grana poput prehrambene industrije, građevine, poljoprivrede, drvne industrije itd., iako taj doprinos zasigurno može biti još i veći. Mislim da se često zaboravlja da turizam u Hrvatskoj ne postoji od 1990. godine, već puno prije. Većina smještajnih kapaciteta duž cijele naše obale, kad govorimo o organiziranom turizmu, posebice hotelijerstvu, izgrađena je šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Dakle, turizam kao značajna gospodarska grana u našoj zemlji egzistira već preko sedam desetljeća i oduvijek je bio jedan od ključnih čimbenika hrvatskoga gospodarstva. Samo je pitanje kako njegove pozitivne efekte „preliti“ i na ostale gospodarske grane, a to ne ovisi samo o turističkom sektoru. Također, često se percipira u javnosti da u turizmu teče “med i mlijeko” i vrlo često zaboravlja da naš turizam u “normalnim” uvjetima poslovanja nije konkurentan ostalim ključnim turističkim zemljama na Mediteranu zbog visoke stope PDV-a, pravne nedorečenosti i nesigurnosti, nestvaranja preduvjeta za investicijska ulaganja (prostorni planovi), dugogodišnjeg nerješavanja ključnih problema hrvatskog turizma poput Zakona o turističkom zemljištu i Zakona o pomorskom dobru. Doprinos turizma hrvatskom gospodarstvu može biti još daleko veći i značajniji.

Ponašate se društveno odgovorno u svim segmentima poslovanja, što ponekad nije lako i ovisi o stavu onih koji ga provode. A upravo ono je formula za uspjeh. Zanimljivo je da ste preko 80% svih potreba nalazili iz domaće lokalne ekonomije. Koliko je zadovoljstvo biti društveno odgovoran poduzetnik?

Kao društveno odgovorno poduzeće ponosni smo na svoj rad te se trudimo biti zagovornici i inicijatori ideja koje imaju za cilj napredak i unaprjeđenje kvalitete života u okolini i šire. Svjesni smo da se uspjeh u poslovanju ne mjeri samo ostvarenjem financijskih rezultata, već se i jednako podrazumijevaju i aktivnosti u segmentu društvene odgovornosti i doprinosu održivom razvoju. Biti društveno odgovoran podrazumijeva da stvaranjem vrijednosti za kompaniju istovremeno stvaramo vrijednost i za širu zajednicu bilo kroz zapošljavanje lokalnog stanovništva, angažiranje naših dobavljača ili doprinos zajednici kroz brigu za okoliš. Ilirija svoj dodatni doprinos zajednici realizira i kroz sustav korporativne filantropije, odnosno donacije i sponzorstva, podržavajući aktivnosti, projekte i pojedinačne zamolbe u području kulture, humanitarnog programa, znanosti i obrazovanja, zdravlja, sporta i društva, s čijim smo aktivnostima nastavili i u uvjetima pandemije.

Još nešto posebno važno. Odnos prema zaposlenicima. Deklarativno većina ističe fokus na čovjeka, ali se u praksi različito ponašaju. Vi u praksi zaista u fokus stavljate čovjeka?

Naši zaposlenici su nositelji razvoja kompanije te ključni čimbenik uspješnog poslovanja, stoga je jedan od naših osnovnih ciljeva privući i zadržati kvalitetan kadar. Da bi se to postiglo, potrebno je na tržištu rada biti percipiran i prepoznat kao poželjan poslodavac. Osnovna načela našeg poslovanja temelje se na jednakim mogućnostima i uvjetima rada za sve, na ravnopravnosti i zaštiti ljudskih prava, zaštiti dostojanstva, etičnosti u poslovanju te pravednosti, kao općim moralnim principima. Kao potpisnica Povelje raznolikosti Hrvatska i članica Saveza za rodnu ravnopravnost, kompanija u svom poslovnom sustavu spaja mnogo različitosti i iskustava, ali dijeli i zajedničku viziju – stvaranje zajedništva uz puno poštovanje svih temeljnih vrijednosti i nultu toleranciju na bilo kakav oblik diskriminacije.

Društvo, kao i čovjek sa zdravim krvotokom, mora živjeti od zdravoga gospodarstva. Za to treba stvoriti primjerene uvjete. Postoji li kod nas svijest o potrebi zdravog temelja kod svih sudionika poslovanja i života?

Čovjek je istovremeno najveće savršenstvo ovog svijeta kao živo biće. No čovjeka često pokreće i nagon za samoodržanjem kad osjeća da je ugrožen. Kao i kod životinjskog svijeta. U svojim željama za uspjehom čovjek često nema granica. Postojeću civilizacijsku razinu i uspostavljene odnose među zajednicama ljudi podređuju sebi i svojoj sebičnosti. Pokrenut će i ratove, ubijati druge za svoje ciljeve. 

Tržište i konkurentnost, poslovni uspjeh pod svaku cijenu, želja za preuzimanjem dominacije nad drugima često postaje opsesija velikih grupa ljudi. Sve te karakteristike vidimo i kod tržišnog nadmetanja, bilo na svjetskoj pozornici, bilo na mikro razini, ali i u našem društvu. Hoće li prevladati javni ili opći interes, odnosno interes zajednice, ovisi o odnosu snaga onih koji žele dobro zajednici i društvu u odnosu na one koji samo žele dobro sebi. To će odrediti i gospodarsku budućnost svijeta, Europe, pa i unutar naše domovine.

Ako u našem društvu prevlada svijest da sami za sebe ne predstavljamo puno, već da nam je budućnost u stvaranju pravnog i ekonomskog okvira za sve, u kojem će svaki pojedinac i svaka tvrtka biti u prilici kroz uređen sustav dati sve od sebe za bolji vlastiti život i vlastito zadovoljstvo, od čega će istovremeno veliku korist kroz proizvodnju i stvaranje nove vrijednosti, novih proizvoda, novih radnih mjesta imati i zajednica, tada svi skupa imamo šansu i priliku za uspjeh. To bi trebalo u budućnosti osigurati razvijeno i demokratsko društvo, pa i naše.

U poslu i poslovnim odnosima, trebalo bi prije svega sagledavati interese šire društvene zajednice, uključujući zaposlene, potrošače, dobavljače, a ne samo i isključivo vlastiti ekonomski interes. Upravo zbog toga razvija se svijest o potrebi i nužnosti zdravoga gospodarstva, kako bi se osigurao uspjeh na duži rok, ali još uvijek ne u dovoljnoj mjeri. Svaki odgovoran poduzetnik trebao bi bar pokušati naći, iako je to vrlo često i izazov, ravnotežu između ekonomske strane poslovanja i one društveno odgovorne. Snažno i zdravo gospodarstvo oduvijek je bilo temelj prosperitetnih zajednica, odnosno zemalja. Određene preduvjete imamo, dok neke temeljne pretpostavke razvoja gospodarstva, a time i društva, već preko dvadeset godina bezuspješno čekamo.

Odgovorni poduzetnici su svjesni da zdrav i odgovoran poslovni subjekt nije „otok“ sam za sebe i kao takav ne može i neće dugoročno opstati, ali da bi stvorili značajnije i široj zajednici vidljivije efekte gospodarskog razvoja, to nažalost ne mogu poslovni subjekti sami bez obzira na njihovu veličinu i snagu.

Predsjednik ste Skupštine HR PSOR-a i veliki zagovornik politike raznolikosti i odgovornosti. Možemo li kako sačuvati raznolikost u svim područjima života i poslovanja? “Žive” li tvrtke zaista svoju odgovornost i održivost?

“Žive” li tvrtke vrijednosti i načela koja proklamiraju, uvijek pokažu ili vrijeme ili izvanredni događaji i situacije poput ove koje nas stavljaju pred izazove. Situacija u kojoj se cijeli svijet trenutno nalazi, iako s jedne strane vrlo teška, s druge strane služi i kao filtar kojim se odvaja “žito od kukolja”.

Ukoliko ste kompanija koja ima “čvrste i zdrave temelje”, vaša odgovornost i održivost poslovanja, kao i vrijednosti koje promičete, sigurno nisu upitne i neće “pasti” na prvom većem izazovu, bez obzira na to koliko on velik bio.

Svjedoci smo posljedica klimatskih promjena. Postoji li izlaz za ovaj ili možda još gori budući scenarij? Osobno, jeste li optimist?

Klimatske promjene postale su jedan od najvećih izazova i prijetnji opstanku ljudske civilizacije, s brojnim posljedicama i vrlo širokim utjecajem na gotovo sve aspekte ljudskoga života, pri čemu nedvojbeno utječu i na turizam kao gospodarsku granu. Sve više turista prilikom izbora destinacije traži podatke o klimi i vremenu u mjestu i regiji u koju putuju, pa zbog toga klimatske promjene na turizam već sad imaju ekonomske i razvojne implikacije. Kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri izbjegli mogući negativni učinci klimatskih promjena, potrebno je pripremiti poslovni sustav na zasigurno nove uvjete poslovanja. Sve što se trenutno događa, ukazuje na to da smo još jučer morali promišljati da svojim poslovnim aktivnosti što manje negativno utječemo ne samo na klimu, već ukupno na okoliš, a sve s ciljem da i sutra imamo mogućnost da svoj proizvod i usluge i dalje možemo i imamo za koga realizirati. I dalje sam optimist i vjerujem da u zajednici u kojoj živimo većinu čine odgovorni bilo pojedinci, bilo poslovne zajednice, koji poštuju i čuvaju prirodu i okoliš koji su nam dani. Stoga vjerujem da još uvijek imamo vremena ublažiti negativne posljedice klimatskih promjena.

Možemo li kako postojeću ekonomiju preoblikovati u kružnu ekonomiju, proces u kojem nema negativnih posljedica za sadašnju niti buduću populaciju?

U vrlo skoroj budućnosti kružno gospodarstvo ili ekonomija bit će ne samo obvezni, nego i jedini način poslovanja u svim gospodarskim sektorima.

Svjetsko gospodarstvo, a i gospodarstvo pojedinačnih zemalja, morat će poštovati iste principe na kojima se zasniva i održivost prirodnog svijeta, flore i faune na kopnu ili mora. Kod njih nema otpada. Otpad postaje ili hrana druge vrste ili humus za uzgoj i rast biljnog pokrova. Sve svjetske industrije, koje troše danas 7,5 milijardi ljudi, kao konačan svoj proizvod u potrošnji završit će „kao hrana“, odnosno sirovina za novi proizvod. To bi trebao biti konačan i održiv cilj.

Bit ću malo i plastičan. Onaj tko proizvodi proizvod, pa bilo i automobil, s danom prodaje postaje i njegov budući kupac kad se taj proizvod amortizira i više nije za upotrebu. Neka se brine o njemu ne kao o otpadu, već kao o sirovini za novi proizvod. Isto vrijedi i za one koji proizvode tepihe za hotele. Kada taj proizvod dotraje, proizvođač će biti obvezan “kupiti”, bolje reći ponovno preuzeti, taj proizvod kao vlastitu sirovinu ili brigu da isti ne završi kao danas na smetlištu. Bez takva poimanja budućnosti, bojim se da budućnosti za deset ili petnaest milijardi ljudi neće biti. Ugušit će se u svome smeću ili otrovu, možda i u nekoj drugoj pandemiji danas nama nepoznatog virusa, piše Poduzetnik.biz.

Kako vidite budućnost hrvatskog turizma?

Turizam kao najznačajnija gospodarska grana u Hrvatskoj trajno će rasti i jačati iz godine u godinu. Garancija za to su prirodne, geografske, klimatske, kulturno-povijesne specifičnosti i arhitektura odnosno naslijeđe koje imamo. Specifičnosti i posebnosti jadranskog dijela Hrvatske su garancija za ovakvu budućnost.

Obveza je svih nas, bilo kao pojedinaca ili poslovnih subjekata i države, da to i takvu perspektivnost ne uništimo bilo nečinjenjem ili dozvoljavanjem da se ova grana razvija stihijski, sama od sebe.

Nadam se da smo dorasli izazovu koji je pred nama i da će nam turizam u budućnosti, uostalom kao i do sada, donositi samo dobro. I osmjeh na licu, sreću što živimo i radimo u ovom podneblju koje je samo po sebi neprocjenjivo prirodno bogatstvo.

PRIJAVI SE NA NAŠ NEWSLETTER

Želiš pratiti sve najvažnije vijesti iz turizma na jednom mjestu? Prijavi se na naš Newsletter i primaj "Pregled dana" svaki dan u 14:30h

Please wait...

Hvala na prijavi!

Podcast Turizam24

pratite nas

10,000FansLike
1,700FollowersFollow
1,500SubscribersSubscribe
- Advertisement -spot_img

aktualno