EPIDEMIJA koronavirusa u Hrvatskoj promijenila je sve osim jedne stvari – one koji žive od proračuna se ne dira, a one koji ga pune se mrcvari i maltretira zbog sitnica.
Taj topli odnos države prema državnom i javnom sektoru s jedne strane i maćehinski odnos prema privatnom sektoru s druge strane očito je nešto što ne može promijeniti ni kriza poput pandemije koronavirusa, kakva se viđa jednom u 100 godina.
Za početak treba podsjetiti da unatoč dubokoj recesiji koja je nedavno i službeno potvrđena u Hrvatskoj, a koja se mogla s velikom vjerojatnošću pretpostaviti još u ožujku kad je krenuo prvi lockdown, državni i javni sektor prolazi neokrznut, barem što se tiče rezova plaća i otkaza.
Javnom sektoru božićnice i povišice…
Naravno, treba imati na umu da manji dio tog javnog sektora, prvenstveno zdravstveni djelatnici, a dijelom i obrazovni, ima više posla nego u razdoblju prije pandemije, ali isto tako treba imati na umu da od novca poreznih obveznika žive i deseci tisuća ljudi koje se s punim pravom može nazvati uhljebima. Ti potonji krizu izazvanu epidemijom, zbog koje se u privatnom sektoru masovno zatvaraju firme, dijele otkazi i režu plaće, nisu niti osjetili na svojim džepovima.
O tome svjedoči i podatak da je ministar financija Zdravko Marić u nedavnom TV intervjuu najavio da su božićnice u javnom sektoru sigurne, dodavši kako će se novca naći i za najavljene povišice. Ukratko, u javnom sektoru je, uz par gore navedenih iznimaka, više-manje sve po starom.
No, u privatnom sektoru, kojeg vladajući doživljavaju gotovo isključivo kao sredstvo za punjenje proračuna, stvari su sasvim drugačije. Naime, Hrvatska je sada već u drugom lockdownu, doduše nešto blažem od onog prvog, ali ekonomija je i dalje nezanemarivim dijelom zaključana. Zabranjen je rad kafićima, teretanama, restoranima, a rad brojnih drugih djelatnosti je značajno otežan. Unatoč vladinim mjerama kojima je nadoknađen dio troškova i izdataka za plaće, jasno je da firme kojima je zabranjen ili jako ograničen rad teško mogu opstati odnosno poslovati kao u vremenu prije epidemije.
